zaklinjati
Serbo-Croatian
Pronunciation
- IPA(key): /zǎkliɲati/
- Hyphenation: za‧kli‧nja‧ti
Conjugation
Conjugation of zaklinjati
Infinitive: zaklinjati | Present verbal adverb: zàklinjūći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: zàklinjānje | ||||
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | zaklinjem | zaklinješ | zaklinje | zaklinjemo | zaklinjete | zaklinju | |
Future | Future I | zaklinjat ću1 zaklinjaću |
zaklinjat ćeš1 zaklinjaćeš |
zaklinjat će1 zaklinjaće |
zaklinjat ćemo1 zaklinjaćemo |
zaklinjat ćete1 zaklinjaćete |
zaklinjat će1 zaklinjaće |
Future II | budem zaklinjao2 | budeš zaklinjao2 | bude zaklinjao2 | budemo zaklinjali2 | budete zaklinjali2 | budu zaklinjali2 | |
Past | Perfect | zaklinjao sam2 | zaklinjao si2 | zaklinjao je2 | zaklinjali smo2 | zaklinjali ste2 | zaklinjali su2 |
Pluperfect3 | bio sam zaklinjao2 | bio si zaklinjao2 | bio je zaklinjao2 | bili smo zaklinjali2 | bili ste zaklinjali2 | bili su zaklinjali2 | |
Imperfect | zaklinjah | zaklinjaše | zaklinjaše | zaklinjasmo | zaklinjaste | zaklinjahu | |
Conditional I | zaklinjao bih2 | zaklinjao bi2 | zaklinjao bi2 | zaklinjali bismo2 | zaklinjali biste2 | zaklinjali bi2 | |
Conditional II | bio bih zaklinjao2 | bio bi zaklinjao2 | bio bi zaklinjao2 | bili bismo zaklinjali2 | bili biste zaklinjali2 | bili bi zaklinjali2 | |
Imperative | — | zaklinji | — | zaklinjimo | zaklinjite | — | |
Active past participle | zaklinjao m / zaklinjala f / zaklinjalo n | zaklinjali m / zaklinjale f / zaklinjala n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. |
Related terms
- zàklēti pf
This article is issued from
Wiktionary.
The text is licensed under Creative
Commons - Attribution - Sharealike.
Additional terms may apply for the media files.