cičati
Serbo-Croatian
Etymology
From cȉjū, onomatopoeic in origin.
Verb
cìčati impf (Cyrillic spelling цѝчати)
- (intransitive) to squeak, yelp (emit a short, high-pitched sound, especially like a mouse)
- 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
- kad gospođe ugrabljene,
- budući se osvijestile,
- svu u glase sjedinjene
- tuže, ciče, plaču, cvile.
- 1724, Ignjat Đurđević, Suze Marunkove:
- Ah pridaj se na ove riči,
- dzidzaniju pusti iz glave,
- gdi mâ duša plače i ciči
- kako crnjelj vrh žerave,
- o djevojko prem neumana,
- tvrđa od Toste i Ograna.
- 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
- Fali Boga što nije opaka,
- jer je, momče, zla žena ovaka:
- kada njojzi nije što po ćudi,
- ne stidi se ni poštenih ljudi,
- nego viče i po kući buči,
- lupa vrati, kao vrag se muči,
- ciči, ječi, pak oda zla plače,
- kune, grdi i po kući skače.
- 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:
- I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
- A pak grabi sad krste, sad Turke,
- Ter im svojijem ruhom oči veže.
- 1916, Ivana Brlić-Mažuranić, Kako je Potjeh tražio istinu:
- Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu: "Oje oj! Oje oj! dovršen je posao moj!"- ciči bijes.
- 1630s, Ivan Gundulić, Osman:
Conjugation
Conjugation of cičati
Infinitive: cičati | Present verbal adverb: cìčēći | Past verbal adverb: — | Verbal noun: cìčānje | ||||
Number | Singular | Plural | |||||
Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
Present | cičim | cičiš | ciči | cičimo | cičite | ciče | |
Future | Future I | cičat ću1 cičaću |
cičat ćeš1 cičaćeš |
cičat će1 cičaće |
cičat ćemo1 cičaćemo |
cičat ćete1 cičaćete |
cičat će1 cičaće |
Future II | budem cičao2 | budeš cičao2 | bude cičao2 | budemo cičali2 | budete cičali2 | budu cičali2 | |
Past | Perfect | cičao sam2 | cičao si2 | cičao je2 | cičali smo2 | cičali ste2 | cičali su2 |
Pluperfect3 | bio sam cičao2 | bio si cičao2 | bio je cičao2 | bili smo cičali2 | bili ste cičali2 | bili su cičali2 | |
Imperfect | cičah | cičaše | cičaše | cičasmo | cičaste | cičahu | |
Conditional I | cičao bih2 | cičao bi2 | cičao bi2 | cičali bismo2 | cičali biste2 | cičali bi2 | |
Conditional II | bio bih cičao2 | bio bi cičao2 | bio bi cičao2 | bili bismo cičali2 | bili biste cičali2 | bili bi cičali2 | |
Imperative | — | ciči | — | cičimo | cičite | — | |
Active past participle | cičao m / cičala f / cičalo n | cičali m / cičale f / cičala n | |||||
1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. * Note: The aorist and imperfect have nowadays fallen into disuse and as such they are found only in literary texts; routinely replaced by the past perfect in both formal and colloquial speech. |
Related terms
- cȉknuti pf
This article is issued from
Wiktionary.
The text is licensed under Creative
Commons - Attribution - Sharealike.
Additional terms may apply for the media files.