zatočnik

From zàteći se (“to obligate oneself, to pledge (obsolete)”) +‎ -nik.

zátočnīk m (Cyrillic spelling за́точнӣк)

1. (archaic) supporter, defender
   • 1875, August Šenoa, Čuvaj se senjske ruke:

     Redovnik umuknu časak, zatim nastavi:- U čudu me gledate, zatočnici svetoga krsta, neznan sam vam po vidu, stran po jeziku.

   • 1913, Antun Gustav Matoš, Pečalba. Kaprisi i fejtoni, (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb), p. 162:

     Svaki dobar Evropejac, slagao se on s ruskom unutrašnjom politikom ili ne, mora priznati, da je u tom ratu Rusija, majka razorenog Daljnoga i sibirske željeznice, zatočnik evropske kontinentalne industrije i kulture, protiv mongolske i anglosaksonske alapljivosti.

2. (archaic) hero, champion, especially a type of hero that enters a fight or duel for another one, or obligates himself for a particular assignment
   • 1638, Ivan Gundulić, Osman:

     Na konjijeh svi Bošnjaci

     sjahu svijetlo odjeveni,

     zatočnici hrli i jaci,

     kopjanici svim hrabreni

   • 1846, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića:

     Dobar starac četi besjedio: "Djeco moja, hrabri zatočnici, Vas je ova zemlja porodila, Kršovita, ali vami zlatna.

   • 1894, Eugen Kumičić, Urota zrinsko-frankopanska:

     I srećom bilo ih je: kroz mnoga stoljeća redaju se slavne porodice i hrabri zatočnici da proliju krv za svoju domovinu.

• zatočènīk
• zátvōrnīk