svit

• (Ekavian): svȇt
• (Ijekavian): svijȇt

From Proto-Slavic *světъ.

svit m (Cyrillic spelling свит)

1. (Chakavian, Ikavian) world
   • 1375, N.N., Muka svete Margarite (transcribed from Glagolitic original):

     I tko bude još prositi,

     milost m' hotij v svem stvoriti:

     kad od svita duh mu pojde,

     čin' duh tvoj k njemu da dojde.

   • 1501, Marko Marulić, Judita:

     Mnjaše da ni robom, ni moćju od ljudi,

     ni plemenitim rodo(m) na svit mu para ni;

   • 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:

     Svi su ovi po svitu hodili

     i svakuda zemlju uhodili

• IPA^(key): /sviːt/

• Audio

  (file)

• Rhymes: -iːt

svit c

1. suite; a kind of room
2. succession, sequence, series; a number of things that follow on one after the other
3. complication, after-effect